<body>




Draga nasa Dzeny,



Vrijeme koje je proslo nije ublazilo nasu

tugu i prazninu u srcima.

Bila si brizna prijateljica

i herojski se borila sa svojom bolescu.

Bila si osoba velikog srca jer si znala voljeti,

davati i oprastati.

Bila si i ostat ces uzor svima nama.

Malo je vjecnosti ostalo da ti pokazemo

koliko smo ti zahvalni,koliko nam nedostajes,

koliko si nam znacila

i koliko je samo ljubavi prema tebi ostalo koju ti nismo stigli iskazati.

Rijec HVALA je malo naspram onog sto mi

dugujemo tebi i tvojim djelima.

Nasa istina je bolna i teska jer tvoj zivot nestade u trenu.

Postoji nesto sto nikad umrijet nece,

a to je ljubav, ponos i sjecanje na te!
Free Music

Free Music

Free Music

We'll miss U 4eva'


Blog uredjuju:

Iskra,Alija,Ibra,

Semra,
Tarik,Amina,

Alina,Selma,Sumeja,Dzenita,

Emina,Kerim

and others!










Neutjesnih prijatelja ima :

120051

Dear friend!

13.01.2009.

Neka je vjecni rahmet tvojoj dusi.

Jednom davno,neko je rekao :

''Smrt je samo promjena svjetova,kao sto prijatelji prelaze
preko mora,zauvijek boraveci jedni u drugima.
Jer oni koji su ljubavlju i zivotom prisutni za druge,
zasigurno uvijek ostaju skupa.U bozanskom se zrcalu
gledaju oci u oci,a njihov razgovor odise slobodom,kao i cistocom.
Eto kako nam prijatelji pruzaju utjehu:oni mozda umiru,ali
njihovo prijateljstvo i njihova prisutnost ipak su,
u najplemenitijem smislu,besmrti.''


William Penn,More Fruits of Solitude.



Emina Karahodža


Dead flower Pictures, Images and Photos

30.10.2008.

!

Rijeci su nestale,
ostala je samo bol!

                                Iskra

25.10.2008.

od Iskre.

Danas,na ceremoniji otvaranja karate turnira,
kada sam cula tvoje ime i sve sto se veze za njega
i
kada sam vidjela one slike na zidu
i na slide-u
nesto me steglo u srcu
a suza je samo kliznula niz lice.
Falis mi,
uzasno mi falis!
Bilo bi mi drago da sam te danas
mogla gledati kako ih sviju pobjedjujes.
Bilo je tako tuzno gledati tvog oca
u suzama dok je primao zahvalnicu.
I tvog mladjeg brata...
Tuzno! :(

10.10.2008.

Od Aline !

Vec je godina prosla odkad si nas napustila, ostavila nas u suzama. Godina dana od onog kobnog, tragicnog dana, prokletog utorka. Nakon tolikog vremena, bol se nije umanjila, niti je praznine nestalo. Ne mogu opisati ono sto osjecam... osjecaji tuge, boli, gorcine, ljutnje se ispreplicu u meni...zamisljam da je sve ovo bila samo jedna prica sa tragicnim krajem, i koja ce nestati kada zatvorim korice knjige...ali ona ne nestaje...stvarnost je okrutna! Sjecam se svih momenata provedenih zajedno, sjecam se razgovora, osmijeha, suza, boli, srece, tuge,  svega!  Gledam nasu bracu kako se bezbrizno igraju i smiju, i zamisljam nas kako jos uvijek uzivamo u djetinjstvu, kazu, najlijepsem periodu zivota. Nakon tvoje smrti, prestala sam biti djevojcica, i pocela sam shvatati zivot, njegovu okrutnost i tamnu stranu, koja ce nas stalno pratiti u zivotu.
Zelim da te vidim bar na trenutak, da ti cujem glas, da se smijes kao prije, da sve bude kao prije, ali....uvijek prokleto „ali“... Jos uvijek jasno vidim tvoj lik, cujem tvoj glas, kao da si tu, pored mene, ali osjecam da taj lik pocinje blijediti, da ti glas pocinjem zaboravljati, iako mi je duboko urezan u sjecanje. Zauvijek ces biti pored mene, makar i u snovima. Volim te, prijateljice !

09.10.2008.

od Tarika

Ev, danas je 9.10.2008. godina dana kako nema Dzenite.....Maloprije sam bio na mezaru, proucio fatihu i tak, ja stvarno neznam sta vise da napisem, samo nek joj Allah Dž.Š. podari lijepi dzennet AMIN

30.09.2008.

Od Emine

Bajram Serif Mubarek Olsun,prijateljice...
Ti koja nisi tu....Ti kojoj je sada ljepse,za koju ja molim Boga da joj
bude ljepse....
Ne znam,i ne zelim znati kako su ti roditelji sad....





Bože dragi, podari sabura onima koji Te za to mole...

Bože dragi, oprosti onima koji Te za oprost mole...

Bože dragi, podari snagu onima koji trebaju da oproste drugim ljudima koji za oprost mole da time ne bi zacrtali tugu, bol, samoću i patnju...

 

Amin ya Rabbi !

25.09.2008.

Zbogom !

Sjecam se prosle godine za noc Lejletul-kadr.
Bili smo u dzamiji,i tokom namaza molila sam Boga za tebe,
Dzeni.Sjecam se onog straha i strepnje,dok si lezala u bolnici napola
ziva...I kad sam dosla kuci klanjala sam nafile za tebe i jos jednom
od Boga cudo zatrazila.I ujutro sam otisla u Sarajevo.
I sjecam se,uzela sam mobitel i bilo mi je cudno sto me je
Sumeja zvala toliko puta,al nisam ni slutila,mislila sam da
me onako zvala da vidi kako mi je,tvoju smrt nisam ni slutila.
Dok me jos jednom nije nazvala i rekla,ono najgore,ono najbolnije,
ono najtuznije...I sad se sjecam,pamtim tacno rijeci :'' Emina,Dzenita je
sinoc umrla ! '' i tisina.I praznina.I ona prokleta bol koja nikako da prestane,
a hiljadu pitanja,hiljadu slika mi kroz glavu je prolazilo.I nisam vjerovala.
I sjecam se,da sam samo ono gorko zaplakala.I sve isto.Ono oko srca
bi samo gore.Ona bol.I htjela sam,tako sam jako,tako sam zeljela
samo jedan dan,samo jedan jedini dan da ti kazem nesto...A imala
bih ti sta reci,zamoliti te,i jednom barem samo jednom zagrliti...
Ali ne...Nema vise.I sjecam se dana tog.Onog u skoli.U razredu.
Ona gorka tisina,i razrednicine suze,suze svih nas,i onaj buket cvijeca
''Najdrazoj ucenici iz prve klupe!'' Sjecam se i tog.I one gorke kise sto
je cijeli dan padala.A dzenaza...Niz sumece idu prijatelji,poznanici i porodica tvoja,
i nose te.Dzeny nosili su te,onako malu,onako lijepu ko zadnji put kad sam te vidjela,
nosili su te, prijateljice u tabutu.I sjecam se i onih ruza,sto sam ti na tabut spustila.
Sjecam se i one tamne zemlje sto te je prekrila...Sjecam se i pisma tvog,
sto ga cuvam ko nesto sveto...Sjecam te se prijateljice...Zaboravila te nisam...
Zaboravit te necu ! Jer samo najbolji prijateljice odu na najsvetiju noc,
onu noc sto vrijedi ko 1000 drugih,samo najbolji.A ti si bila dobra,
ti si bila najbolja !

Neka ti je vjecni rahmet !

Emina

12.09.2008.

bY-Iskra

Danas sam imala malo vise slobodnog vremena nego inace pa sam ga odlucila iskoristiti da malo sredim blog.
Kao sto se moze primjetiti,promjenila sam i pozadinu. Pokusala sam naci neku koja odgovara temi ovog bloga,ali nisam uspjela pa sam sama pravila. Ponosna sam na sebe jer je ovo prva pozadina koju sam napravila,a jos mi je draze sto je ona namjenjena Dzenitinom blogu!
Sredila sam boxeve,muziku....U nekim postovima slike su bile izbrisane,pa su stajali samo bijeli okvirovi,pa sam i to sredila.
Nadam se da vam se svidja,ako netko ima nekih zamjerni,neka slobodno kaze pa da mjenjamo.
Takodjer se nadam da ovaj blog nece biti zaboravljen,da ce se uvijek naci netko da napise novi post...jer mislim da je to nasa Dzenita zasluzila!

09.09.2008.

Tvoja SeLma :(

jooj covjece ja se nikada nisam usudila bilo sta napisat na ovom blogu.Jednostavno nisam imala hrabrosti za to:(ew hvala Bogu uspjela sam al nakon godinu dana:(Na dan njene dzenaze osjecala sam se najgore u zivotu,jer sam je prije njene smrti na godinu dana sanjala kako je umrla..uzas zivi majke mi.Dosla sam u razred i nije je bilo,fkt. mi je bilo grozno.Nakon dolaska iz skole odmah  sam je nazvala i dogovorile smo se da izadjemo.Kada sam joj ispricala za svoj "najgori san u zivotu"smijala mi se u facu i govorila" hvala ti puno sto si mi produzila zivot".Boze moj kako je zivot nepredvidiv,tko bi rekao da ce se to zaista dogoditi:(I sada se sjecam njenog prelijepog osmjeha.Izlazile smo cesto na velike odmore u 7 razredu koje nikad necu zaboraviti.Cesto smo sjedile zajedno na vjeronauci i ludo se provodile,to je bio jedan period koji je obiljezio  nashe zivote,i toga cu se uvijek rado sjetiti.Kada god otvorim ovaj blog i vidim ovu sliku sjetim se dana kada sam je uslikala to se upravo desilo na nekom od ludih casova vjeronauke.Dan njene smrti,(dzenazu) svi cemo pamtiti i sjecati se nasheg starog dobrog VIII-3 bili smo toliko slozni i povezani kao nikad.Svi smo se lijepo poredali i s ponosom kroz gustu maglu koja se nadvila iznad Travnika nosili pupoljke bijelih ruza za nasu Dzeny.Taj osjecaj kada smo vidjeli njen tabut nije moguce opisati,suze su frcale sa svih strana:(Ali niko uporno shvatit da je to nasha Dzeny,mislim da nam to nikad nece biti jasno.Kada su je spustili u tabutu mislim da je svako od nas osjetio stasan bol, meni nikako iz glave nije izlazio onaj njen smjeh:(no ovaj put se to zaista dogodilo.Vidjela sam njenu smrtovnicu i osjetila neki jako cudan osjecaj koji ni dan danas nemogu definisat.Jedina utjeha mi je to,da joj je dragi Allah podario vjecni dzenet i rahmet.Jucer joj je bio 15.rodjendan :(a uskoro (9.10) i godisnjica njene smrti.Vrijeme neizmjerno brzo leti i treba ga pokusati iskoristiti u radosti,sreci i ljubavi.Nikad ne znamo sto nas sutra ceka!!!Eto to je bilo od mene.Drago mi je da sam napokon uspjela iznjet svoja osjecanja i pokusala se naviknuti na to da je prosto NEMA!!!:(:(: (dzeny I love u (L)

09.09.2008.

.....Ibra.....

Vec je godina dana,a pisem tek drugi post...skupila sam snage..nemoj misliti da sam te zabravila,jednostavno nisam mogla...ali evo jos nisam navikla bez tebe Dzeny...falis mi.... dosao je i taj trenutak kad smo zavrsili i Osnovnu skolu ...krenuli u srednju  ali svaki dan mislim na tebe kako bi bilo da si i ti sa nama...da se opet ko nekad smijemo,radimo svakave budalastine koje si ti uvijek smisljala...da i jucer ti je bila 15 godina,proslavila sam je s tobom u mislima...Sretan ti rodjendan Dzeny....evo ne mogu vise nemam snage i ovaj je post zavrsio u suzama...nemogu nemogu Dzeny....ali i bez ovog posta ti znas da si uvijek tu samnom gdje god bila..svaku noc u snu...svaki dan u mislima....Volimm te Dzeny...nedostajes nam puno...

07.09.2008.

Miss U!

             Ljubav je prevelika,
                        bol preteska,
                              a tuga za tobom vjecna.
                                 Sjaj svijeca i molitve nase nek' te prate
                                         kad
ne mogu da nam te vrate!
                                                          Iskra
Photobucket

05.09.2008.

Nedostajes...tako mi nedostajes !

Trcala sam kroz gustu maglu,
trazeci jedno jedino sunce,da ti lik ponovo vidim,
a ne bi ga.
Vikala sam iz sveg glasa ime tvoje,
da dozovem te,da vratis se,a glasa nisam imala.
Hodala sam,dugo ulicama trazeci te,
a samo nadjoh slijepe ulice,bez ikakog cilja,
bez ikakvog traga.
Zaustavljala sam vrijeme,zaustavila satove,
ali noc ponovo dodje.
Plakala sam gorke suze,a oci presusise.
Ruke su drhtale,noge sve sporije bile,
i tijelo mi je klonulo.
A oci vidjese da kraj je.Da nema te !


Evo prijateljice godina dana ce,
jos malo ! Ne mogu vjerovati !
Znam da mi svi to osjecamo,da svako
pri spomenu tvog imena zadrhti,oci se napune suzama,
ali tebe nema i dalje.Nisi tu !
Ja necu zaboraviti trenuntke koje sam provela s tobom,
uprkos svadjama i svemu,voljela sam te.I necu zaboraviti
dan kad mi je Sumeja javila da si umrla.I sad to zvuci
nestvarno,a tek tad...
Neka ti Allah da dzenneta i od mojih djela uzme ona najbolja
i tebi ih da,da se nadjemo u dzennetu onda kada bude sudbina,
molim Ga i molit cu,u ovim ramazanskim danima kad dova je najjasnija !

Neka ti je vjecni rahmet nikad ne zaboravljena prijateljice !


...Emina...

26.08.2008.

By Kerim

...ev ulazim na ovaj blog i vidim zadnji post napisan 01.06.08....sad razmisljam da li ste zaboravili na ovo jer vam je tesko misliti,jer zaplacete svaki put kad vidite ovo...ili je u pitanju nesto drugo...ipak mislim da je ovo prvo...

mislim da nije fer da je tek tako zabiravimo...trebali bi ovaj blog osvjezavati cesto...mislim da bi ona tako zeljela...

et jednostavno neznam sta vise da pisem...nisam je nesto poznavao...jedno vrijeme smo bili prijatelji al poslije je to ipak bilo "cao za cao"...al jednostavno nemoze se tako lako zaboraviti...drugacije je izaci u grad a nje nema...nemam sta vise reci...

01.06.2008.

Zavrsavamo 8 razred

ev, na kraj osmog razreda, nemogu a da nista ne napisem, ja se jos nisam navikao bez tebe, neki dan je bio 27.5.2008, godina dana nakon tvoje zadnje exkurzije, tad nam je bilo extra, kupali smo se u panonskom, vozili carting, i extra se proveli, ni slutili nismo da iduce godine u to vrijeme neces biti s nama..... kraj je osmog, u cetvrtak cemo se veselit, ali nadam se da ce bar neko na minutu pomisliti na tebe, prouciti ti fatihu, ili cak na neki drugi nacin se sjetiti tebe...... stvarno se jos nemogu naviknuti na to da vise nisi s nama.  



By Tarik

07.05.2008.

....

Nisam te zaboravila,
moja prijateljice,
Samo,nemam snage,
Tesko je,nemam vise rijeci,
Nestaju,
Samo ovo oko srca,
Sve jace je,
Nikako da prestane.
Plasim se,
Jer, cini mi se,
Da ti lik zaboravljam,
Ne znam kako,
Al plasim se...
Ponovo sam citala,
Onu tvoju poruku,
I sjetila se noci kad si mi je donijela,
Cesto te se sjetim,
Nisam te zaboravila,
Nisam, drago moje,
Nisam i necu...
Samo,jos je sve nevjerovatno,
Ponekad mislim,da je sve laz,
I cudno,al na tren mislim da si tu,
Da je sve san,
Toliko to zelim,
Zelim te ovdje,
U prvoj klupi u vasem razredu,
Zelim te u mojoj ulici,ko i uvijek,
Zelim,ali nema te....
Pronadjem te samo u mom
srcu,jos si uvijek ziva tu...

 
BY Emina

26.03.2008.

...I miss you...

I danas,
na moj 14-i rodjendan
voljela bih da si tu
da te zagrlim,bas jos jednom...

"Svakog dana sve teze podnosim tvoj odlazak,jer tesko je traziti utjehu i snagu za svaki dan zivota,bez tebe.Nema dana kada te ne spomenem sa sjetom u srcu i suzom u oku,jer kud god se okrenem sve podsjeca na tebe.
Vrijeme koje prolazi nije te odnijelo iz nasih misli,niti su kise isprale tvoj lik iz nasih ociju.Molim Boga da suzama mojim oprosti jer ih sprijeciti ne mogu,a rijeci su slaba utjeha jer uspomena na tebe i trenutke koje smo provele zajedno,uvijek ce biti tu.
...VoLLim te...

Photobucket
Iskra

25.02.2008.

Miss U!

Tako je tesko...Ponekad pomislim
da je malo lakse nego prije,da mi ne nedostajes
kao prije...Ali nije tako...Samo sam te potisnula
u srcu,i ponovo,kada se najmanje nadam ti si tu...
Sjetim se svega...Toliko toga bih ti htjela reci...
Sad je sve tako drugacije...Nevjerovatno je bez tebe..
Bila si tako mala...Bila si djevojcica...Nasa djevojcica,koje
vise nema...Moja prijateljica koju sam vidjela u tabutu..
Ne mogu i ne zelim vjerovati da je ovo istina!
Ne zelim da te nema....Da te vise ne vidim kako se
smijes i zezas nastavnike! Ne zelim!
Trebas nam,al nisi tu...tako mi trebas...

11.02.2008.

Gdje si dzeny sad kad nam trebas?!

ehhh dugo nisam pisala post....sad se sve stisalo....al nemojte misliti da smo zaboravili dzeny....ne bas naprotiv...sto duze nije s nama sve nam vise nedostaje....neki dan se dogodila nesreca... jos jedan mladi zivot je izgubljen....u travniku smo organizovali neke proteste i palili svijece u cast denisa...tada sam se sjetila nese dzeny...pa boze zasto i mi nismo nesto tako uradili za nju...ali nema vezze...ovaj blogg je jedan dio odrzavanja sjecanja na nju...ali moram vam priznat nesto...par puta sam shvatila da ja jos nisam  svjesna da je dzeny umrla...da je vise necu vidjet....NIKAD....mozda bas zato sto to NIKAD tako ruzno i bolno zvuci....mozda zato ne zelim to sebi priznat....ali eto ovaj post je malo kraci samo sam htjela malo osvjeziti blogg da ne bude vise tako suh sa davno pisanim postovima...eto prijateljice jos jedan mali post da te se sjetim...ali znaj samo jedno....VOLIM TE NAJVISE....i nikada,nikada te necu zaboravit...VOLIM TE DZENY
TVOJA JASMINA.....
08.02.2008.

My darling,I miss U!

I'll keep you locked in my head
Until we meet again
And I won't forget you my friend
What happened
If someone said three years from now
You'd be long gone
I'd stand up and punch them out
Cause they're all wrong and
That last kiss
I'll cherish
Until we meet again
And time makes
It harder
I wish I could remember


But I keep
Your memory
You visit me in my sleep


My darling...
sad
Emina

22.12.2007.

...andjele moj... volim te ...

Evo dok sam na svom blogu pisala sto mi je 2007.godinu cinilo lijepom ili losom...Dzenita mi je dosla u misli...Ustvari...ona je meni uvijek u mislima...al sad sam osjetila da MORAM napisati ovaj post... ona me potakla na to...
Imala je super zivot...bila sretna...bez obzira na sve probleme koje je imala...Bila je malo jaceg karatkera...rambo nas x(... Trenirala je karate i bila jako uspjesna...Za nju se bas moze rec da je zivjela zivot punim plucima...Voljela je jednog momka al on nije voljeo nju...On je cesto bio uzrok mnogih Dzenitinih svadja s drugim curama...Uvijek je bila nasmijana...
I pocelo je ljeto...Svi smo izlazili u jedan novootovreni park...Smijali se...pricali...Dzenita se u to vrijeme vracala iz skole...nasmijana...uvijek je zracila nekom pozitivnom energijom i prenosila je na druge...kad si s njom nemozes biti tuzan...uvijek je znala u pravo vrijeme reci pravu stvar...
I zavrsila je skola...otvorio se taj prokleti bazen...svi smo isli gore...bili sretni nesluteci kakvo ce se zlo desiti...I ona je bila na bazenu...samnom i s Jacom...Larom...idr. I zaspala je na suncu...al to je tek pocetak...premjestili smo mi nju u hlad... i taj dan je sve bilo ok...
Ali...
Sredinom sedmog mjeseca ja sam otisla na more...a oni su nastavili odlazit na taj prokleti bazen...
Ona takodjer...I opet je zaspala na suncu...dobila temperaturu...razbolila se...Odveli su je u bolnici...a jebeni doktori su rekli da je napusena...i da ce je proc...poslali je kuci... Temperatura joj je bila sve veca... i veca... toliko jaka da joj je zivac u mozgu „pregorio“!!
I pala je u komu...Od tog dana svi su se molili Bogu da Dzeny ozdravi... Ali nista... I nakon 3 mjeseca provedena u komi...Nasa Dzeny je umrla u 14. godini...Zasto??
Kad se samo sjetim dzenaze...svi su plakali... x( nema rijeci kojim vam to mogu opisati...
Citav Travnik je bio na dzenazi... citava srednja skola...osnovna...karate klub...zenski nogometni klub...Danska skola nogometa...SVI...oci su mi pune suza...Fali mi Dzeny...Fali mi mnogo...Ali Bog uzima najbolje sebi...
Andjele moj pamti cu te ZAUVIJEK!!!Hvala ti za sve!!! 
                     
Iskra

22.11.2007.

godine prolaze i to bez tebe.....

Ovu pjesmu pjevamo
samo tebi druze nas,
jer si i ti nama pjevo
svojom srecom nas obljevo.

Suze nam za tobom liju
tugom nasa srca biju,
svima vjeruj nam je lose
sto izgubismo tebe Dzeny
Sa nama vise nisi prijeteljice

al sjecanja nas tvoja prate,
u srcima nasim vjecno zivis
nemoj sebe ti da krivis.

Suze nam za tobom liju
tugom nasa srca biju,
svima vjeruj nam je lose
sto izgubismo tebe Dzeny

Rajska vrata su te zvala
za sva dobra druze hvala,
ociju mi Dzeny mojih
mi sjecat cemo se dobra tvojih.

Suze nam za tobom liju
tugom nasa srca biju,
svima vjeruj nam je lose
sto izgubismo tebe Dzeny
Saljemo ti pozdrav druze
nek andzeli bjeli ti ga pruze,
u srcima bol nas struze
nedostajes nam dragi druze.

Suze nam za tobom liju
tugom nasa srca biju,
svima vjeruj nam je lose
sto izgubismo tebe Dzeny   =(

to je bila pjesma za toseta pa sam je ja malo preradila...
pa eto sta vise da kazem, svi znamo da dani prolaze svima nam nedostajes...
kad ces me ponovo zagrliti...
kad ces se ponovo nasmijati...
Dzeny... 
svima nam je jasno da zivot nije vjecan,izgubili smo tebe da bi se jos jednom u to uvjerili...
S
ad kad bih mogla vratit vrijeme i vidjet te na jedan cas,rekla bih ti da nas gore cekas jer svi cemo ti se jednom pridruzit...
Voljet cemo te zauvijek te sjecati...

Volim te puno!
Jasmina...

18.11.2007.

...miss u...

Dzeny....Cetrdeset je dana odkako si nas napustila...cetrdeset dana boli, patnje i praznine u nama...ostala su nam samo sjecanja i lijepe uspomene...sve bi dala samo da te jos jednom mogu vidjeti, zagrliti, reci ti koliko mi znacis....ali tebe nema....otisla si....nepovratno...sjecanja mi naviru...molim boga da je sve bio samo ruzan san...nocna mora...da kad se probudim ti ces biti tu....uveseljavati nas svojim osmijehom...ali nema te...nema...svi nasi snovi rasprsili su se kao balon od sapunice...ne mogu se pomirit sa istinom...istina boli...i boljet ce.....zauvijek......dani bez tebe cine mi se kao vjecnost...ali, jedna nada nikad ne umire...jedna nada odrzava me budnom, da u mislima ne odlutam u mastu...to je nada  da cemo se ponovo sresti...ta nada mi je jedno svijetlo u svemu...zivim za taj dan....
Tvoja Alina

15.11.2007.

I miss you Dzeny

Evo doslo je vrijeme da i ja nesto napisem...Neznam kako pocheti...Dani prolaze...a vrijeme ne lijeci rane...falis mi sve vise i vise...Da te bar mogu josh jednom vidjeti,zagriliti,poljubiti,rechi ti da te volim...I pitam se kako je tebi GORE??? Neznam sta da kazhem...neznam kako da ti docaram koliko mi falis... koliko sam suza ispakala...sad sam sigurna da vrijeme ne lici rane...nema tog vremena koji che izliciti te rane...mozhe ih samo ublaziti...

Zao mi je ako sam te ikad povrijedila, makar imalo..
Tako mi je prokleto zao za svaki dan kad ti nisam rekla koliko te volim i koliko mi znacis...
Tako te prokleto volim i toliko mi je zao sto sam te morala izgubiti da to shvatim...
S
ad tek vidim koliko si mi znacila i znacis ...
Hvala za svaku tvoju lijepu rijec..
Hvala sto si se uvijek veselila sa mnom...
Hvala za svaki tvoj slatki osmjeh, bilo iskren, bio podrugljiv :)
Hvala za nase razgovore o  ljubavi, skoli, zivotu...
Toliko mi dodje da vristim da se vratis, i jos uvijek imam osjecaj kao da cu te  vidjeti kako ides na trening...
Ne mogu ti ni opisati koliko mrzim to sto te vishe nema, kako se grozno osjecam, kako neprestano mislim da sam ti mogla cesce govoriti koliko si posebna i koliko te volim...
Neopisivo mi falis andjelcicu mali.. Nadam se da si sretna negdje GORE
Volim te i uvijek cu te se sjecati...
Tvoja Iskra
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

15.11.2007.

Gdje li si sada....

Gledala sam sinoc,snijeg kako pada…
I sjecala se prosle zime,kada si bila tu…Kada smo isli na Vlasic I svega toga…
Sjecala sam se kako smo se grudvali,smijali,valjali po snijegu….a sada,sada po tvom mezaru, Dzeni snijeg pada…
Sjecam se one noci,kada smo se pomirile…Kada sam ti dosla u sobu,zagrlila te…I plakala si….plakale smo zajedno…Ne znam da li od srece sto smo se pomirile,ili od tuge,koliko smo vremena na svadju potrosile…
Nasla sam I pisma sto si mi slala…Pise da me volis…Volim I ja tebe moja Dzeni,volim te…Kad bih ti samo to mogla reci u lice…Da me pogledas  I onako se nasmijesis…kao nekada…Kada si bila sa nama…Svaka moja suza,prolivena,moli Allaha da te uvede u dzennetske basce…da ti bude gore bolje,da si sretna I vesela, I da se jednom sretnemo…Da vidim samo kako se opet smijes….
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Tvoja Emina...

09.11.2007.

smrc.... :(

Draga Dzeny,
Danas je mjesec dana od kad si umrla...Otisla zauvijek i ostavila nas
samo da te se sjecamo i patimo za tobom...
Toliko bih voljela da se sve ovo nije dogodilo...Da
si i dalje ovdje, sa nama....Osmi razred,skoro velika djevojka....Da
si upoznala ove nove nastavnike,nova iskustva i sve ovo
sto nam zivot nosi...Ali na zalost nisi,i neces....Sjecam se prosle zime
kad smo se vracale zajedno iz skole,ti bi me doprati do ulazaa i kazi
da te nije strah same po mraku vracati se,jer ti niko nista ne moze...
eh...Kad bih opet mogla to dozivjeti...
Ne prodje dan,moja Dzeny da te se ne sjetim...Da ne osjetim bol u
grudima za tobom....
Zauvijek ces biti u mom srcu...
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Emina

01.11.2007.

Miss you...

Draga Dzeny,
Ne prodje dan da ne pomislim na tebe...
Toliko mi je zao...
Voli te tvoja Mina...

15.10.2007.

Od Nirvane...

Dzenita je bila jedna vesela djevojcica,pomalo nestasta,ali veoma dobra srca.Bila je lijepa,pametnna i uvijek nasmijanaa.Nisam je previse voljela niti sam se druzila sa njom.Bila mi nekako uvijek odbojna i pomalo muskobanjasta.Bila je drugacija od mene i gledala sam samo njen fizicki izgled,a ne njenu dusuu!Jednog dana trebali smo ici sa njom i nastavnicom na Vlasic.Mi smo se bunilee mnogo molile smo nastavnicu da ona ne ide i eto hvala BOGU otisla je sa namaa i tako sam je upoznala i shvatila da je jedna super cura.Bila je izuzetna osoba za sobom je povela jednog psica i hranila ga,igrala se sa njimm pomogla mu jee.Bila je veselaa.Sjecam se kad smo spijunirali djecake ja i ona smo isle i njoj je zapela stepenica i ona se pocela smijati na sav glas i tako su nas otkrili.Sve me nekako veze za nju.Jedino sto mogu povezati te dane i i onu mrznju koju sam osjecala prema njoj!
Njenu bolest ozbiljno shvatala nisam.Mislila sam da ce se izvuci biti s nama da cu je zagrliti i reci joj da mi oprosti za svee i da budemo prijateljice.
Ne znam sta vise da kazem zelim joj sve najbolje na onome svjetuu i takodjer ovim sam naucila jednu veliku lekciju da niko ne zna sta nas ceka danas ili sutra tako da sam od sada sa svima u lijepim odnosima.Jos nemogu vjerovati da se ovo desilo ovo je Allahova volja i ovako se moralo nazalost desiti.
Puno sam tuzna i nesretna,ali zivot ide dalje...
Na lijepo sjecanje....

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

14.10.2007.

Dzeny we miss you...

Jedna predivna pjesma,koja me tako podsjetila na nasu Dzeny...
Every day I wake up
I hope Im dreamin
I cant believe this shit
Cant believe you aint here
Sometimes its just hard for a nigga to wake up
Its hard to just keep goin
Its like I feel empty inside without you bein here
I would do anything man, to bring you back
Id give all this shit, shit the whole knot
I saw your son today
He look just like you
You was the greatest
Youll always be the greatest
I miss you big
Cant wait til that day, when I see your face again
I cant wait til that day, when I see your face again...

Yeah... this right here (tell me why)
Goes out, to everyone, that has lost someone
That they truly loved (cmon, check it out)

Seems like yesterday we used to rock the show
I laced the track, you locked the flow
So far from hangin on the block for dough
Dzeny, they got to know that
Life aint always what it seem to be (uh-uh)
Words cant express what you mean to me
Even though youre gone, we still a team
Through your family, Ill fulfill your dream (thats right)
In the future, cant wait to see
If you open up the gates for me
Reminisce some time, the night they took my friend (uh-huh)
Try to black it out, but it plays again
When its real, feelings hard to conceal
Cant imagine all the pain I feel
Give anything to hear half your breath (half your breath)
I know you still living your life, after death

Chorus: faith evans

Every step I take, every move I make
Every single day, every time I pray
Ill be missing you
Thinkin of the day, when you went away
What a life to take, what a bond to break
Ill be missing you

Its kinda hard with you not around (yeah)
Know you in heaven smilin down (eheh)
Watchin us while we pray for you
Every day we pray for you
Til the day we meet again
In my heart is where Ill keep you friend
Memories give me the strength I need (uh-huh) to proceed
Strength I need to believe
My thoughts big I just cant define (cant define)
Wish I could turn back the hands of time
Us in the 6, shop for new clothes and kicks
You and me taking flicks
Makin hits, stages they receive you on
I still cant believe youre gone (cant believe youre gone)
Give anything to hear half your breath (half your breath)
I know you still living youre life, after death
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Od Emine 

13.10.2007.

Dzeny-volimo te

Bila  je  to jaka  i  gruba  osoba  na  izgled,  ali  ipak  u  onom  njenom  malom  srcu,  krila  se  njeznost  i  toplina.  Bila  je  luda  i  zabavna. Iskreno, ne  mogu  da  vjerujem  da  upotrebljavam  rijec  "bila".  Jer  Dzeny jos  uvijek  postoji  u  nasim srcima. Ziva  je  i  zauvijek  ce  biti. Njeni  pravi  prijatelji  uvijek  ce  se  sjecati  njenih  ludarija  i  dogadjaja  koji  su  se  desavali  kada  je  ona   provodila  vrijeme  sa  nama. Bila  je  sa  nama  i  u  najtuznijim  i  najsretnijim  trenutcima. Pomagala  nam  je  u  mnogim  losim  situacijama,  kao  i  mi  njoj,  pokazivajuci  uzajamnu  ljubav  i  jedinstvo.  Bila  je  osoba vrijedna  ljubavi.  Imala  je  zivot, ljepotu, prijatelje, srecu,  ali  ne   i  ljubav  decka  kojeg  je  voljela.  Iako  je  Dzeny  zasluzila  nesto  bolje,  ona  je  bas  njega  voljela  i  bio  je  sve  sto  je  njoj  tada  trebalo. Njena  rana  smrt  nas  je  sviju  jako  pogodila,  i  one  koji  je  i  nisu  poznavali,  a narocito  one  koji  su  je  jako  voljeli.  Njena  smrt  nikad  nece  ugusiti  ovu  ljubav  koju  osjecamo  i  zauvijek  cemo  osjecat  prema  njoj.
                                                                                    
Belma Mesic

13.10.2007.

...SHE IS BORN TO BE A CHAMPION...

Evo odlucila sam i ja nesto napisati za nasu Deny..... Neznam vise sta se moze napisati je su svi sve rekli kratko i jasno. Toliko kratko koliko je trajao njen zivotni put...Pricu o njenom zivotu uopste nije tesko ispricati ona je kratka jednostavna ali puna emocija i puna dogadjaja i lijepih i ruznih....Mislim da je nasa Deny svakom bila draga i mislim da je svako u ovom malom gradu volio bila je tu za sve nas uvijek je svakom stala izaledja i drzala ga da nepadne ako je to bilo potrebno...Zivjela je blizu mene,cesto je prolazila mojom mahalom,ali svaki put je imala neku zivotinjicu sa sobom koju je nosila i igrala se s njom nije bilo bitno koja je to zivotinjica.... Deny je bila veoma humana djevojcica.....Sad kad izadjem ispred zgrade cesto je zamislim kako ide prema meni drzuci nesto u rukama kad mi se priblizi,htjednem je dodirnuti ali odjednom nestane kao sjena izgubi se jednostavno ..... Nemogu shvatiti da je vise nema....Ali samo jedno znam :NJOJ JE SIGURNO BOLJE TAMO GDJE JE SAD,TAMO GJDE CEMO SVI JEDNOG DANA OTICI I ZATO TREBA DA IMAMO NADU DA CEMO JE PONOVO VIDJETI I SRESTI..... SVAKA PROLIVENA SUZA NEZNACI NISTA I POMOCU SUZA JE NEMOZEMO VRATITI ILI DA POMOCU SUZA NEZNAMO DA JOJ JE DOBRO ILI LOSE SAMO JEDNO ZNAM DA BEZ OBZIRA KOJE STE VJERE TREBA DA MOLIMO DRAGOG BOGA DA JOJ NA ONOM SVIJETU SVE NAJLJEPSE DA ,ALI TO SAMO MOZEMO POSTICI MOLITVAMA ZATO JE BOLJE DA STO MANJE PLACEMO A DA JE SE SJETIMO DOVAMA..... ZNAM DA NIJE LAKO JER SVI SMO LJUDI I IMAMO EMOCIJE ALI TREBA SE TRUDITI STO VISE DA TO SHVATIMO KAO STVAR KOJA SE MORALA DESITI MOZDA SAM MALO GRUBA ALI BAR JA TAKO MISLIM....... JER JA KAKO ZNAM TO JE BILA BOZIJA ODLUKA DA ONA KRENE U DRUGI SVIJET ALI SUZAMA I RAZNIM PITANJIMA MI SE SUPROTSTAVLJAMO BOZIJOJ ODLUCI A TO NIJE UREDU ZATO TREBA DA JE SE SJETIMO MOLITVAMA I DOVAMA TO JE JEDINI ISPRAVAN NACIN nasa Deny je bila shampion za sve nas sa bolescu se borila punom snagom ali bitku nije dobila..Vjerujem da je ona rodjena da bude borac i shampion da nam svima bude uzor u zivotu i na kraju da nam bude opomena da nam bude iskustvo nazalost lose.........Svijet se polako rusi ne samo kod nas nego na cijeloj zamlji,kakve vijesti cujemo se samo: " ovaj je umro onaj je poginuo..." Blizi se kraj opomene redovno dolaze,zato treba da se cuvamo i da uzivamo u svakom trenu u zivotu makar on bio i tuzan TESKO JE SVIMA TO ZNAM od Dine VOLIMO TE DENYYYY

13.10.2007.

...Od Aide H...

Evo odlucih i ja nesto napisati na ovom blogu...

Nisam htjela nista pisati dok se situacija kao malo ne "smiri" i dok vam se prvo ne jave

njeni najblizi prijatelji.

Zato vam se sada javljam...

Ja nisam bila nesto pretjerano bliska sa Dzenitom,ali smo se na Vlasicu bas zblizile.

Bilo nam je odlicno.Ona bi uvijek nasmijavala i bila je jako simpaticna.

Uzivala sam slusajuci onaj njen specificni govor i sve njene provale...

Bila je jedinstveno bice...Uvijek je bila direktna i iskrena...A danas je takvih jako malo...

Sve u svemu ostala mi je u jako lijepom sjecanju.

Voljela sam biti u njenom drustvu.

Uvijek sam se mogla smijati sa njom...

Te avanture na Vlasicu bile su nezamjenljive...

Uvijek cu ih pamtiti...

Iako nismo isle u isti razred bile smo ok prijateljice...

Uvijek bi stale da se lijepo pozdravimo kad dodjemo u skolu...

Cesto se sretale i govorile "treci put castis"...

Sada...Nekako je sve prazno...Ne mogu vam to rijecima opisati...

Ipak jedna osoba manje je mnogo...Neizmjerno mnogo...

Gledam ovih dana...Svi su nekako tuzni...Svi prodjemo jedni pored drugih tek tako...

Tek koju rijec progovorimo...Sve pogledi govore....

Svima nam je to jako tesko palo.

Posto nasa generacija ima ionako samo 3 odjeljenja nekako smo svi bliski...

A kao da je juce gledam sa nama u skoli.Svi se smijemo...

Pozdravljamo...Pricamo...I pitam se sta bih sve dala da je to danas-juce???

Sve se tako preko noci promjeni...

Zivot je tako kratak...

Dok trepnes okom jedna je osoba manje na svijetu...

A mi tako mnogo vremena i nerva trosimo na tako bespotrebne stvari...

Brinemo se radi gluposti...

Mislim da smo tek sada shvatili tu neku zivotnu lekciju...

Ali je nasa Dzenita nazalost morala platiti svojim zivotom da bi mi to konacno shvatili...

Nije do kraja prozivjela cak ni svoju mladost...

Bila joj je uskracena ljubav osobe za koju je disala...

Nije joj bilo bas lako...Ali uvijek je bio taj osmijeh...Taj neki umjetni osmijeh...

Koji je uvijek popravljao raspolozenje svima...

Eto neki dan kad smo isli na dzenazu...Kada sam je vidjela u tabutu...

Kada sam shvatila da je to onaj posljednji pozdrav...Nisam mogla vjerovati...

Nadala sam se da je to jedna nocna mora i da cu se uskoro probuditi...

Ali nije...Takav je zivot...

Dok je bila ziva postojao je bar onaj mali tracak nade da ce prezivjeti..

I da ce sve biti kao prije..

Ali sada je sva ta nada umrla zajedno sa njom...

Sada je sve drugacije...Sada mnogi od nas i razmisljaju drugacije...

Kada malo bolje razmislim, na njenom mjestu mogao je biti bilo ko od nas...

Neki dan bas ja i moja Semra idemo u skolu i malo pricamo...

Bas nam se nekako sve skupilo...

Trebamo svaki dan zivjeti kao da nam je posljednji jer ne znamo sta nas sutra ceka...

I sami vidite kako je to sve bilo iznenada sa Dzenitom...

Trebamo cjeniti ovaj zivot...Razmisljati glavom...

Sve je ovo jedna velika tragedija...

Ne mogu ni zamisliti kako je njenoj porodici sada tesko...To samo oni znaju...

Ljudi kazu da je tuga i bol kada djeca isprate svoje roditelje i tuga i bol kada roditelji isprate svoju djecu neuporediva..

Njihov zivot se tad zavrsi...Izgubi im se sva smisao zivota.

Sve ono sto su gradili godinama...Sto su planirali za svoju djecu padne u vodu...

Sretan je svaki roditelj koga njegovo djete isprati...

Ne znam vise sta da vam kazem...Ionako sam ostala bez rijeci kada sam cula tu groznu vijest...

Ostavljam vam ovu pjesmicu...Ima duboko znacenje...Zapitajte se malo...Svi ovi stihovi su duboko receni...

 

Najbolje je biti klaun.

Kad si sretan,sretan si.

Kad si tuzan,sretan si.

I nikad se ne prestajes smijati.

Svi u tebi vide samo osmijeh,srecu.

Ne zele vidjeti dalje od toga.

Ne dopustas im...

A navecer,kada se pogase svjetla,

Ionako ce samo mrak znati da suza skida bijelu boju...

Jer drugi dan opet treba doci...Nacrtati smjesak...

 

Cuvajte se ljudi...Volite se...Ne svadjajte se...

Nikad ne znate sta vas sutra ceka...

 Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
P.S.Bajram Serif Mubarek Olsun svim pripadnicima islamske vjeroispovijesti!

12.10.2007.

napisala: Azra Selman

Sta reci???Mlad zivot se ugasio,i Sunce je prestalo da grije i Mjesec da obasjava noci pune tuge...Dzeny vise nema...Ne mogu vjerovati da je njen zivot poceo i stao ne dovrsen,ne ostvarivsi mnoge zelje.Ne mogu vjerovati da su njen glas i osmijeh utihnuli tako naglo,da je njeno mlado tijelo tako rano leglo u svoj mezar.Kako malo je trebalo da zavrsi i ovu osnovnu skolu,da izraste u prelijepu djevojku,kako malo je trebalo...,ali je ipak ostalo kao ne zavrseno poglavlje njenog zivota...Kad se sjetim kako je samo veselo koracala kroz Šumeće,vraćajući se s treninga iz Medrese,nije ni pomisljala da ce 10.10.2007. tom ulicom,tuznih koraka,uplakanih lica prolaziti ljudi koji su je voljeli plakati i tugovati nad njenom smrću ,dajući joj posljednji pozdrav...dakako ni mi nismo mogli zamisliti.Ni toga dana nisam bila svjesna sta se desava,tek sad pocinjem shvatati da je to kraj i postaje već tesko vjerovati...

Nasa Dzeny je zivjela kratko,al je zivjela kako treba...Svakim danom punim smijeha i srece...srece koja se zasnivala na tudjoj sreci,a kazu da je pravo radovanje,radovanje zbog drugih...

Zato cemo nastaviti zivjeti ,s Dzeny u srcu i sjecanjima...

 

Jah...

Kaplje zivot...Svaka kapka ranjava,posljednja ubija...

A da li ubija?

Ne!Ona je samo preljev iz predvorja vjecnosti

U okean beskraja...

12.10.2007.

=( We will always love you:(

(napisala: Iskra)
Osjetila sam potrebu da nesto napisem nasoj Dzeniti...
al neznam sta da pisem...
danas je Bajram... Bajram Serif Mubarek Olsun...
Dzeny nam svima jako faliPhoto Sharing and Video Hosting at Photobucket...
al sto god mi uradili nemozhemo je vratiti...
BOG je htio da ode i tako mora biti...
svi smo tuzni...placemo
al suzama je nechemo vratiti...
moramo shvatiti
da je njoj GORE bolje...
Ali...
kako chemo mi bez nje??
Evo nesto bezze pishem...
dok mi suze klize niz lice...Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

pa imala je samo 14 godina...
mala djevojcica...
bio je chitav zivot pred njom...
Dzeny,
nikad se nechemo mochi naviknuti da te nema vishe,
da je sve pobijedila ta bolest,
a iz sekunde u sekundu
nedostajes nam sve vise i vise...

12.10.2007.

....

....Sjecam se....bili smo na vlasicu zajedno u sobi:Dzeny,Semra,Dzenana i ja.....pricali smo o buducnosti.....o snovima.....Dzeny,Semra i ja imali smo isti san...da budemo veterinari.....i da zajedno studiramo veterinu u Sarajevu.....ali,Dzeny, tvoj san se nije  ostvario.....a nece ni nas.....jer nikad nece biti isto bez tebe.....al znam.....i  vjerujem.....da cemo se ponovo vidjeti......na onom svijetu.....jer  koja je korist zivota ako nema zivota poslije smrti......a kada se ponovo  vidimo.....zajedno cemo ostvariti nase snove....brinut cemo se o  zivotinjama....o tvom Mediju, o mom Mikiju....i o konjima...                                                                       Tvoja Alina!!!

12.10.2007.

Nasa Dzeny

Od Emine...
Sada,kada je nema...
Odlucila sam da napisem post na danasnji dan...Predivni dan,praznik Bajram,kadda ne
smijemo zaboraviti one koji nisu sa nama...
Nasa Dzeny na zalost nije docekala ovaj dan,
znam da nam je svima puno zao...ali to je bila Bozija volja
i nema nam druge...Sve sto mozemo je moliti se za njenu dusu,
sjecati je se onakve kakva je bila..
Ja iskreno,jos ne mogu skroz da se pomirim,da nikada vise
necemo vidjeti nasu Dzeni,cuti joj glas,i vidjeti lik...One
njene jedinstvene usne,koje cu uvijek pamtiti...
Nikada necu zaboraviti onu sliku sa dzenaze,sliku
nje,jos male djevojcice koju spustaju u mezar...Zauvijek
je zaspala,i probuditi se nece...Nasa Dzeni...
Necemo i ne smijemo je zaboraviti...
Od srca vam zelim Bajram Serif Mubarek Olsun!!!

12.10.2007.

Sadness will NEVER end... ever...

in memoriam ...                   
                      
in memoriam ...

BY Sumy /opet :
Odlucila sam ponovo napisati post..ipak nikada nije dovoljno rijeci koje bi mogle govoriti o zalosnoj sudbini nashe Dzeny...
Da bih utjesila sve ozaloscene zbog Dzenitine smrti,a i samu sebe, napisala sam vam prelijepu pjesmu od Antuna Gustava Matosa:

Utjeha kose...
Gledao sam te sinoc. U snu. Tuznu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeca,
Na visokom odru, u agoniji svijeca,
Gotov da ti predam zivot kao zrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajuci da su tamne oci jasne
Odakle mi nekad bolji zivot sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oci, dah i ruke,
Sve što ocajanjem htjedoh da ozivim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja jos je bila ziva,
Pa mi rece: Miruj! U smrti se sniva.
 
ANTUN GUSTAV MATOS
 

Dragi moji, ovo tuga koja je zadesila Travnik,se samo osjetiti moze.. Stalno razmisljam o Dzeniti..Ne mogu jos uvijek da vjerujem da je nema.. Proslog Bajrama,sjecam se.. Bila sam vani i srela sam je,poljubile smo se i pitala me,onako sva happy kao i uvijek, ima li kod mene kolaca :D..Saosjecam s njenim roditeljima..Mogu zamislit kako je njima sada tesko..Prvi Bajram bez njihove male Dzeny...
Tada sam joj poslala kolace u Sch..:D Uvijek je bila opustena i jaako zanimljiva..S njom nikad nije bilo dosadno. Takodje se sjecam kada smo bili na Vlasicu, kako smo u vikendici svi bili u dzemperima isl., a Dzeny je obukla sorc i veselo skitala po sobama:D
Uvijek je bila zdrava i jaka, doimala se cak neunistivom.. Imala je jako jedinstvene usne..Jedinstven oblik i nekako joj je bash pristajao..Sva je bila posebna,lijepa,zanimljiva..
Ako sam joj nekada nesto lose uradila,rekla ili je nekim svojim cinom uvrijedila iskreno se nadam da mi je oprostila i duboko se kajem..Za bilo koji pogresan pogled,rijec isl.. upucen Dzeniti...
Razmisljala sam, sada, kada bi Dzeny nekim cudom ozivjela i obradovala nas sviju,njene prve rijeci bi bile:''Eee raya, jesam vas uspjela izvuc sa casova???''...Takva je bila nasha Dzeny i upravo zbog onoga sto ona jeste smo je mi neizmjerno voljeli
                           
 i cijenili ...

11.10.2007.

Bila je i ostala shampionka...pobjednica u svemu...(napisala:Ayla)

Zemlja je smrtnim
sjemenom posijana

Ali smrt nije kraj
Jer smrti zapravo i nema

I nema kraja Smrcu je
samo obasjana

Staza uspona od gnijezda
do zvijezda...

Nasha Dzeny,moja karatashica je otisla u zvijezde...
TAMO ODLAZE SAMO SHAMPIONI...

 

11.10.2007.

za tebe koja vise nisi s nama....

Dzeny,

nisam te puno poznavala ali znala sam da si posebna osoba...

Zasto bi inace ovoliko ljudi zalilo za tobom...

Bila si pomalo nezgodne naravi i nisi se svima dopadala...

Al danas su se na tvojoj dzenazi svi kajali zbog svake ruzne rijeci, zbog svakog prijekornog pogleda koji su ti uputili...

Jer gledajuci te tako bespomocnu,kako si legla zauvijek,nasa djecija srca su se stisnula u grudima....

Da sam znala da vise nikad neces biti sa nama zadnji put kad sam te vidjela,

Ispred dzamije kad smo se sakrili od kise...

Izvinula bi ti se za svaku uvredu i za svaku ruznu rijec...

Ali nema veze...

Danas sam ti, gledajuci te onako bespomocnu, na zelenom tabutu halalila sve...

Valjda ces i ti meni...

Ili ces nas opet kao prije sve istuci...

Prvi put kad sam saznala za tvoju bolest i bila sam zbunjena do bola...

Iskreno u pocetku nisam vjerovala...

Ali kad sam te prestala vidati u gradu sve mi je bilo jasno...

Vise nikad nista nece biti isto...

Kakva je to bolest koja je djevojcicu od 14 godina smjestila u krevet, u zemlju, ne dopustivsi joj da dovrsi svoje djetinstvo...

Da se jos jednom nasmije...

Ili potuce, to joj je bilo najdraze...

DZENY POCIVAJ U VJECNOM MIRU...

Tvoja Jasmina

11.10.2007.

Slicice koje ce zauvijek ostati u nasim sjecanjima...

Evo malo slikica od mene...(objavio Kerim Karajko)...poslije svega ovoga,neznam sta da napisem,ali svi znate poslovicu...SLIKA VRIJEDI HILJADU RIJECI...

Eto to je od mene za sada,btw ovaj blog mozete naci i na novoj domeni koju sam ja stavio a ona glasi... www.dzeny4ever.tk ...
Samo te slike su ostali fizicki dijelovi koje posjedujemo od nje....a sve ostalo je u nasim srcima...
btw...ako vam nesmeta stavio sam pjesmu na blog,mislim da ima dijelova gdje govori prave rijeci o njoj...I promjenio sam onu gornju sliku onu skroz gore,ja sam je mala preuredio,ako vam se nesvidja vratit cu pocetnu...

11.10.2007.

WhY?

D - za svu DAREŽLJIVOST koju je posjedovala...
Ž - za sav ŽAR koji je dijelila i prenosila na druge svojim osmjehom...
E - za svu pozitivnu ENERGIJU koju mozete osjetiti kada pomislite na nju...
N - za rijec NOVI POCETAK,koju je mogla reci ako je pogrijesila i opet krenuti dalje...
I - za sve ISPADE prijatelja koje je popravljala na svaki moguci nacin...
T - za sve TAJNE koje je dobro cuvala i sada cuva u njenoj dusi i srcu...
A - za sve AVANTURE koje smo dozivili uz pomoc nje...

11.10.2007.

IAKO NISI VISE SA NAMA,ZAUVIJEK CES BITI U NASIM SRCIMA!

                              (ovo je pisala Semra)
...sta reci nakon svega ovog????.... ne znam ...nemam rijeci  da opisem kako se sad osjecam ,znajuci da je vise nikad necu moci vidjeti ,dodirnuti,poljubiti u onaj slatki, buckasti obraz,smijati se s njom,pomiriti se sa cinjenicom da je UMRLA, da je jednostavno vise nema...
Ne mogu ,ne mogu bas nista promjeniti , ne mogu je nicim vratiti,al mogu ostaviti neku uspomenu na nju ,tekstom,pjesmom...
Zelim reci da je bila jedna od onih osoba koju ne biste nikada mogli zaboraviti,zracila je svojom untrasnjom i vanjskom ljepotom, bila je spontana,jednostavna,iskrena,uvijek je mogla okupiti citav razred oko sebe i nasmijati nas svojim vragolijama i scenama......, bila je dobar drug koji te nikad ne bi iznevjerio i koji ti je uvijek spreman pomoci....
Jednostavno ,ona je bila JEDNA...
Mislim da to mnogo govori.....

Ispricat cu vam sada jedan događaj kojeg cu se uvijek sjecati jer je tu pokazala svoje najbolje vrline-iskrenost,prijateljstvo,dobrotu....
Kada smo bili  na Vlasicu ,bilo nam je nezaboravno , bila sam sa njom u sobi  i provodile smo puno vremena skupa .....ona je bila ,otkako znam za nju, zaljubljena u jednog decka Anesa,medjutim on je tada bio sa Eminom koju Dzeny ispocetka nije voljela....ali kasnije  se jako pokajala i htjela je da se pomiri sa njom , da joj dokaze da nece da izgubi njeno prijateljstvo zbog nekog momka, (iako ga je bas puno voljela) ,htjela je da i on i ona budu sretni ....tokom odmora na Vlasicu imali smo jednu igru ''tajni prijatelj''( tu smo izvlacili neku osobu kojoj bismo donosili poklone , usrecivali je raznim idejama i sl....ali fol je bio u tome da ta osoba ne zna ko ste vi ...tako da bi sve bilo uzbudljivije i tajnovitije) ....ja sam izvukla Eminu  , a ona je jednu Dinu .... kada sam usla u sobu molila me je da joj kazem ko mi je tajni prijatelj ,iako to nismo smjeli reci...kada sam joj rekla da je to Emina ,njeno slatko ,malo lice obuzelo je radost....preklinjala me je da se zamjenimo papirica ,odnosno tajnih prijatelja ...ja sam pristala ,a ona je sva uzbudjena, snazno me zagrlila rekavsi tiho :''hvala!''....i tako je sve pocelo ,ona je Emini svaki dan slala poruke o prijateljstvu ,o ljubavi,donosila cokoladice,jednom je kupila kilu narandzi...hhehe... svaki dan je molila Boga da se njih dvije pomire ...i na kraju kad je dosao maskembal trebala je da napise Emini sta da bude ..mogla je staviti neku najruzniju stvar...ili nesto tako...ali nije...napisala joj je da bude manekenka (a to je bila njena zelja)..... pomirile su se  i postale jako dobre kolegice..i sa Anesom je ostala u dobrim odnosima....svi smo bili sretni.......

Ovo je samo jedan od primjera njene dobrote....sve je pregazila,sva svoja osjecanja,sve svoje ciljeve...zastooo????......da bi neko drugi bio SRETAN..... eto ...ona je oduvijek takva bila.....
NJENA SRECA SE ZASNIVALA NA SRECI DRUGOGA.....!!!!

10.10.2007.

By Sumy:

Eh, ovako...
Šta da kazem o nashoj maloj Dzeny??? Kazem maloj,jer je josh uvijek bila mali lijepi ''curetak'' u razvoju...Bila je  jako lijepa,mene je uvijek podsjecala na Jessicu Albu..
Josh uvijek ne mogu da vjerujem da je vishe nema..Sve je bilo tako iznenada..Otkada je pala u komu samo sam razmishljala i nadala se nashem zagrljaju.. da ponovo vidim njene vesele oci i cujem njen lijepi glas..
Tako mi je zao..Nikada mi se ovako neshto nije desilo..Da izgubimo tako super prijateljicu???Uvijek je bila iskrena,sretna,vesela i direktna..Sve bi ti rekla u ''facu''.. Imala je divnu dushu,i u razredu bi nas uvijek nasmijavala i oraspolozila.. Skolu nije toliko voljela,ali ko jeste??? :D
Ali raju jest.. A i mi smo nju mnogoo... Ishle smo zajedno 6 godina u razred.. Uvijek je bila puna zivota,ljubavi i energije.
Sjecam se da je meni jednom prilikom rekla da joj ljubav ne ide,a ja sam mislila...Eh, moja Dzeny, koliko josh vremena ima,imat cesh ti puuno veza i vezica..
Ali nazalost nije to tako bilo.. Proshle godine smo svi zajedno,i ona sa nama, ishli na Vlashic,na zimovanje.Uvijek je zracila pozitivnom energijom..Bila je jako vrijedna,uvijek je pomagala nastavnici oko rucka itd... Dvije se noci uvukla kod mene,Ibre i Emine u sobu..heh,dusha nasha...Tad smo pravile partyjeve u sobi..Nast. bi ujutro bila ljuta,al se nasha Dzeny uvije uspije izvuc..
Na maskenbalu je glumila trbushnu plesacicu:D heh, uvijek je bila zabavna i puna ideja...
Zadnji put sam je vidjela u gradu..Bila je prelijepa,pocrnila,nasmijana...Nakon mozda manje od mjesec dana je vec bila u komi...A nekoliko noci prije toga je plakala...zbog svoje nikad prezaljene ljubavi... tako mi je zao...

                    VOLIM TE DZENY

10.10.2007.

Ibra

Ev da i ja napisem svoje sjecanje na nasu Dzeny,sa njom se znam jos nisam ni krenula u skolu doselila sam se i upoznala nju i jos jednu Irmu koja je u Francuskoj .Nas tri bile smo nerazdvojne sve zajedno smo radile vezane jedna za drugu,medjutim Irma je otisla u Francusku a mi smo ostale poceo je vec i sesti razred postale smo ozbiljnije ali Dzeny je uvijek bila vrag i uvijek me je mogla oraspoloziti .Sjecam se kad smo Lara,Dzeny i ja vodale cuke moja ona ih je tako voljela da me je stalno molila da ih joj dam a ja sam bila malo lijena ali ipak bi me nagovorila da idemo da ih vodamo.Zadnje dane smo ja i ona provele kada je bila Danska skola nogometa (trenirala je samnom fudbal) bili smo ko trener djeci smijali se njihovim provalama i dva dana smo isle zajedno dok treci dan Dzeny vec nije mogla doci jer je bila malo ko nahladjena niko nije ni slutio da se ovo moze desiti ...ali vec nakon dva dana otisla sam da je vidim bila je u kriticnom stanju prepoznala me je jer nije imala temperaturu ...tu sliku nikad necu izbrisati ali  mi je zao sto sam je zadnji put vdjela bas u takvom stanju ali u svakom slucaju ce mi uvijek ostati u sjecanju i necu moci zaspati a da se ne pomolim za nju..Napisala sam joj i pjesmu:

                      Zivot bez tebe,
                      
nastavlja da tece.
                      
Nikad neces biti tu
                      
uz nase nove ljubavi tuge i srece
                      
Gorke suze niz lice teku,
                      
Vidim te a gledam u rijeku
                      
Odraz u njoj svi gledamo 
                     
Svi te trazimo ,svi te trebamo
                     
Nismo svjesni  da nisi tu 
                     
i nikad vise i neces biti
                     
Nedostajes nam Dzeny 
                     
To ne mozemo skriti.
                     
Nastavljamo zivjeti 
                     
i pomiriti se s time
                     
snagu u zivotu 
                    
 ce mi dati tvoje ime 
                     
Svaki tren zivota moga
                    
 i dan i noc
                      
Tvoja slika bit ce tu
                     
da mi daje moc.....  

Danas je bila denaza nasoj Deny bilo je puno svijeta plakali smo svi  neki su jedva ostali na nogama ..nasa Deny je zauvijek otisla vise ne mogu vjerovati da je nema da je POD ZEMLJOMMM!! Deny volimo te tvoji iskreni prijatelljii nikad te necemo zaboraviti....

10.10.2007.

Draga nasa Dzeny

(Alina pise)
....nakon dva mjeseca provedenih u komi, nadali smo se da ces ozdraviti....
...da ces povovo biti sa nama.....da ces krenuti sa nama u svoj nesudjeni 8 razred....
..al bog ti je to usktario...zasto???.... .kada si otisla, odnijela si dio nas....
.zivot je tako okrutan...nepredvidljiv...
..tvoja prva klupa jos uvijek ceka na tebe...ceka da se vratis...
...ali tebe nema...otisla si...nepovratno....
....8.9.si napunila tek 14-ti rodjendan....nije fer....
...zasto se bas tebi to moralo desiti....bila si tako snazna osoba....
..da nam je neko prije 3 mjeseca pricao da ce se tebi ovo desiti...
.niko mu ne bi vjerovao...
..ali znaj...zauvijek ces biti sa nama u mislima i u nasim srcima....
...uvijek cemo te se sjecati...i svih tvojih vrlina...
....i tvoje lijepe i jake licnosti....uvijek cemo imati najlijepsu sliku tebe....
TVOJI PRIJATELJI!!!!!!

10.10.2007.

Dzenitina biografija

(ovo je napisala Amina)
Ja sam pune tri godine isla sa Dzenitom u razred,mozda i nismo bile bas bliske kakve smo mogle biti,ali pamtim i pamticu je kao pozitivnu,vedru osobu,punu duha i optimizma.Kajem se ako sam joj ikad ista lose ucinila,jer tek sad shvatam neke stvari i pokusat cu da postanem sto bolja kad su u pitanju prijateljstva i odnosi prema drugima.Dan poslije njene smrti gledam stranicu u biografiji na kojoj se ona upisala kad smo bili sesti razred ,citam ono sto je ona pisala,njene zelje,stvari koje je voljela.Prepisat cu pitanja i odgovore tacno onako kako je ona napisala:

1.Datum rodjenja:08.09.1993.
2.Znak u horoskopu:djevica
3
.Najbolji drugovi:Buco.Trako itd.
4.Najbolje Drugarice:Ibra,Amina,Alina,Sumejja itd..
5.Najj i najgori nastavnik:Kibri-najj,najg.-Mulija,Izet..ma svi
6.Najj pjevac/ica,pjesma:Seka Aleksic-„dodji i uzmi me“
7.Najj glumac/ica,Film,Serija:Andjelina Djoli,Brad Pitt-Tomb Raider,Zena u ogledalu
8.Najj sport,sportas i za kog navijas:plivanje,Ronaldinjo,za Barselonu
9.Najgori/najbolji predmet:svi su fuj,fuj
10.Sta mislite o vlasniku biografije:sve najgore(sve najbolje,sala)
11.Sta mislis o curicama iz VI3:da su se ufurale previse,ali ne sve
12.Sta mislis o muskarcima iz VI3:grozni su svi“da te Bog sacuva“
13.Ko je najopiceniji u razredu:Ria i Belma
14.Da li bi se premjestio/la u neki drugi  razred:nikad u zivotu
15.Najbolji par u razredu:Ria i Trako
16.U koju ides sekciju:hor
17.Koga bi iz razreda izbacio/la:puno njih
18.Najj boja:plava
19.Nesto najbolje sto ti se desilo je:to je kada sam isla u Prozor
20.Sta mislis o skoli i nastavi:sve najgore
21.
Zivotna zelja:da odem u Francusku ili Italiju
22.Nesto za kraj:cao!

09.10.2007.

Prijatelj

e ovako...
kao jedan Dzenitin prijatelj, i ja cu nesto napisati, neke anegdote, i jednu pricu koje se posebno sjecam...

Davno, kada smo bili 2 razred, ja koji sam tako reci jako arogantan sto se nekih stvari tice, imao sam "svoju" vjesalicu u razredu, i jedan dan sam ja objesio svoju jaknu na tu vjesalicu, Dzenita je samo sklonula moju jaknu, i ja sam takodje njenu, bez ikakve rijeci, i kada je ona to vidjela, prisla mi je i stosom me udarila, a ja k'o kad si mal, pa neznas ni sta je zivot, ja njoj vratim, i mi se potucemo, al pokajao sam se isti taj daaan, i i dan danas mi je toga zao, ali valjda mi je to oprostila, jer nastavili smo se druziti i sve to,  i nikad nebi rekao da ce joj se to desiti, jer bila je izuzetno jaka, karate je trenirala jako dugo...
jednostavno nemam vishe rijeci... al sto se tog dogadjaja tice pokajao sam se ono skrozzz

I evo jedna pjesma za nju,od njezine prijateljice Semre
What made you change your mind
What made you leave our lifes
If you could tell us straight
We might never do it again
Please don´t leave us
Please don´t go...
Please don´t leave us
Please don´t go
Please don´t leave us
We need you so...
If you can´t take our love
Or you can´t take our soul
If you can´t take our love
We´ll learn to let you go....
Please don´t leave us Dzenyyyy....
Please don´t go
Please don´t leave us.....
WE NEED YOU SO!!!!!!!!!!!!

09.10.2007.

Za Dzeny...

Napisala Iskra....
Sinoc je Travnik ostao bez jedne posebne osobe...Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket14-o godishnja Dzenita je nakon dva mjeseca provedenih u komi lijechechi se od meningitisa preminula 9.10.2007. u Sarajevskoj bolnici na Koshevu. Dzenita je bila osoba koju si morao voljeti... Jako zanimljiva,lijepa i nadasve jaka osoba... Trenirala je karate...i bila jako uspjeshna... Da nam je netko prije 3 mjeseca rekao da che se Dzeny razboljeti mi bi smo svi rekli da se to njoj nemozhe desiti...U nama che uvijek ostati uspomena na Dzeny i jedna velika praznina...Svima nam vech mnogo fali...

4ever in our mindes and heartsPhoto Sharing and Video Hosting at Photobucket
Ovo je napisala nasha prijateljica Emyna malo prije Dzenitine smrtiPhoto Sharing and Video Hosting at Photobucket :
Trazila sam nacin da kazem koliko mi je zao,sto moja prijateljica,I prijateljica svih 8.-ih razreda,nije krenula ponovo sa nama u 8,razred….
Da mi je neko prije godinu dana rekao da ce se Dzeniti ovo desiti,da ce biti u komi mjesec dana,da ce se doktori boriti za njen zivot,ne bih mu vjerovala….Nisam ni znala,sta zivot moze donijeti….Prosle godine u ovo doba,ja I Dzenita smo se mrzile….Mrzile zbog decka koji nije vrijedan ni spomena….nicega…Bespotrebano sam sam trazila nacine da joj pokvarim dan ili jednostavno na trenutak ucinim tuznom….I jesam,nikad necu zaboraviti kakva sam bila….Nikad!!! Necu,ne mogu I ne zelim zaboraviti kakva sam bila prema njoj….Zelim da mi to bude pouka u zivotu,da niko ne zna sta zivot nosi….Sada tako iznenada,veoma je bolesna…Sjecam se,par dana prije odlaska na more,rekli su mi da je u komi I da ima meningitis,nisam to ozbiljno shvacala,sve dok se to nije oduzilo…. Kad sam bila na moru,govorili su da nije dobro,I tad sam mislila da kad se vratimo,ipak ce ozdraviti I krenuti s nama u skolu….ali sada….sada sam svjesna da je sve to ozbiljno….svjesna sam da je nema…nema je u skoli,na odmoru u gradu…Ona je u bolnici,lezi,bolesna na aparatima….I svaki put kad se osmjehnem sjetim se njenog osmjeha kojeg nema…a tako bih zeljela da ga cujem,sad kad smo se pomirile I stvari krenule na bolje,ovo joj se desilo….Tuzno je,I boli me…Tako bih voljela da joj mogu reci koliko mi je zao zbog svega,koliko bih voljela da mogu vratiti vrijeme I sve popraviti,biti joj prava prijateljica….ali,nemoguce je….
Voljela bih da je ona tu sada sa nama,dok se smijemo,dok lijepe dane u skoli provodimo…
Nadam se I molim Boga svim srcem svojim da joj pomogne,da ozdravi I ponovo bude sa nama,ponovo cujemo svi onaj njen smijeh I vidimo njen lijepi lik...

a ovo je od sviju nas za Dzenitu jer ona ovo zasluzhuje...ma zasluzhuje i vishe... 

Draga nasha Dzeny!Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Vrijeme koje je proshlo nije ublazhilo nashu tugu i prazninu u srcima. Bila si brizhna prijateljica i herojski se borila sa svojom boleshchuu. Bila si osoba velikog srca jer si znala voljeti, davati i oprashtati. Bila si i ostat chesh uzor svima nama. Malo je vjechnosti ostalo da ti pokazhemo koliko smo ti zahvalni, koliko nam nedostajesh, koliko si nam znachila i koliko je samo ljubavi prema tebi ostalo koju ti nismo stigli iskazati. Rijech HVALA je malo naspram onog shto mi dugujemo tebi i tvojim djelima. Nasha istina je bolna i teshka jer tvoj zhivot nestade u trenu. Postoji neshto shto nikad umrijet neche, a to je ljubav, ponos i sjechanje na te...


* * *