<body>




Draga nasa Dzeny,



Vrijeme koje je proslo nije ublazilo nasu

tugu i prazninu u srcima.

Bila si brizna prijateljica

i herojski se borila sa svojom bolescu.

Bila si osoba velikog srca jer si znala voljeti,

davati i oprastati.

Bila si i ostat ces uzor svima nama.

Malo je vjecnosti ostalo da ti pokazemo

koliko smo ti zahvalni,koliko nam nedostajes,

koliko si nam znacila

i koliko je samo ljubavi prema tebi ostalo koju ti nismo stigli iskazati.

Rijec HVALA je malo naspram onog sto mi

dugujemo tebi i tvojim djelima.

Nasa istina je bolna i teska jer tvoj zivot nestade u trenu.

Postoji nesto sto nikad umrijet nece,

a to je ljubav, ponos i sjecanje na te!
Free Music

Free Music

Free Music

We'll miss U 4eva'


Blog uredjuju:

Iskra,Alija,Ibra,

Semra,
Tarik,Amina,

Alina,Selma,Sumeja,Dzenita,

Emina,Kerim

and others!










Neutjesnih prijatelja ima :

150827

Dear friend!

12.10.2007.

Sadness will NEVER end... ever...

in memoriam ...                   
                      
in memoriam ...

BY Sumy /opet :
Odlucila sam ponovo napisati post..ipak nikada nije dovoljno rijeci koje bi mogle govoriti o zalosnoj sudbini nashe Dzeny...
Da bih utjesila sve ozaloscene zbog Dzenitine smrti,a i samu sebe, napisala sam vam prelijepu pjesmu od Antuna Gustava Matosa:

Utjeha kose...
Gledao sam te sinoc. U snu. Tuznu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeca,
Na visokom odru, u agoniji svijeca,
Gotov da ti predam zivot kao zrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajuci da su tamne oci jasne
Odakle mi nekad bolji zivot sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oci, dah i ruke,
Sve što ocajanjem htjedoh da ozivim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja jos je bila ziva,
Pa mi rece: Miruj! U smrti se sniva.
 
ANTUN GUSTAV MATOS
 

Dragi moji, ovo tuga koja je zadesila Travnik,se samo osjetiti moze.. Stalno razmisljam o Dzeniti..Ne mogu jos uvijek da vjerujem da je nema.. Proslog Bajrama,sjecam se.. Bila sam vani i srela sam je,poljubile smo se i pitala me,onako sva happy kao i uvijek, ima li kod mene kolaca :D..Saosjecam s njenim roditeljima..Mogu zamislit kako je njima sada tesko..Prvi Bajram bez njihove male Dzeny...
Tada sam joj poslala kolace u Sch..:D Uvijek je bila opustena i jaako zanimljiva..S njom nikad nije bilo dosadno. Takodje se sjecam kada smo bili na Vlasicu, kako smo u vikendici svi bili u dzemperima isl., a Dzeny je obukla sorc i veselo skitala po sobama:D
Uvijek je bila zdrava i jaka, doimala se cak neunistivom.. Imala je jako jedinstvene usne..Jedinstven oblik i nekako joj je bash pristajao..Sva je bila posebna,lijepa,zanimljiva..
Ako sam joj nekada nesto lose uradila,rekla ili je nekim svojim cinom uvrijedila iskreno se nadam da mi je oprostila i duboko se kajem..Za bilo koji pogresan pogled,rijec isl.. upucen Dzeniti...
Razmisljala sam, sada, kada bi Dzeny nekim cudom ozivjela i obradovala nas sviju,njene prve rijeci bi bile:''Eee raya, jesam vas uspjela izvuc sa casova???''...Takva je bila nasha Dzeny i upravo zbog onoga sto ona jeste smo je mi neizmjerno voljeli
                           
 i cijenili ...

* * *