<body>




Draga nasa Dzeny,



Vrijeme koje je proslo nije ublazilo nasu

tugu i prazninu u srcima.

Bila si brizna prijateljica

i herojski se borila sa svojom bolescu.

Bila si osoba velikog srca jer si znala voljeti,

davati i oprastati.

Bila si i ostat ces uzor svima nama.

Malo je vjecnosti ostalo da ti pokazemo

koliko smo ti zahvalni,koliko nam nedostajes,

koliko si nam znacila

i koliko je samo ljubavi prema tebi ostalo koju ti nismo stigli iskazati.

Rijec HVALA je malo naspram onog sto mi

dugujemo tebi i tvojim djelima.

Nasa istina je bolna i teska jer tvoj zivot nestade u trenu.

Postoji nesto sto nikad umrijet nece,

a to je ljubav, ponos i sjecanje na te!
Free Music

Free Music

Free Music

We'll miss U 4eva'


Blog uredjuju:

Iskra,Alija,Ibra,

Semra,
Tarik,Amina,

Alina,Selma,Sumeja,Dzenita,

Emina,Kerim

and others!










Neutjesnih prijatelja ima :

150827

Dear friend!

13.10.2007.

...Od Aide H...

Evo odlucih i ja nesto napisati na ovom blogu...

Nisam htjela nista pisati dok se situacija kao malo ne "smiri" i dok vam se prvo ne jave

njeni najblizi prijatelji.

Zato vam se sada javljam...

Ja nisam bila nesto pretjerano bliska sa Dzenitom,ali smo se na Vlasicu bas zblizile.

Bilo nam je odlicno.Ona bi uvijek nasmijavala i bila je jako simpaticna.

Uzivala sam slusajuci onaj njen specificni govor i sve njene provale...

Bila je jedinstveno bice...Uvijek je bila direktna i iskrena...A danas je takvih jako malo...

Sve u svemu ostala mi je u jako lijepom sjecanju.

Voljela sam biti u njenom drustvu.

Uvijek sam se mogla smijati sa njom...

Te avanture na Vlasicu bile su nezamjenljive...

Uvijek cu ih pamtiti...

Iako nismo isle u isti razred bile smo ok prijateljice...

Uvijek bi stale da se lijepo pozdravimo kad dodjemo u skolu...

Cesto se sretale i govorile "treci put castis"...

Sada...Nekako je sve prazno...Ne mogu vam to rijecima opisati...

Ipak jedna osoba manje je mnogo...Neizmjerno mnogo...

Gledam ovih dana...Svi su nekako tuzni...Svi prodjemo jedni pored drugih tek tako...

Tek koju rijec progovorimo...Sve pogledi govore....

Svima nam je to jako tesko palo.

Posto nasa generacija ima ionako samo 3 odjeljenja nekako smo svi bliski...

A kao da je juce gledam sa nama u skoli.Svi se smijemo...

Pozdravljamo...Pricamo...I pitam se sta bih sve dala da je to danas-juce???

Sve se tako preko noci promjeni...

Zivot je tako kratak...

Dok trepnes okom jedna je osoba manje na svijetu...

A mi tako mnogo vremena i nerva trosimo na tako bespotrebne stvari...

Brinemo se radi gluposti...

Mislim da smo tek sada shvatili tu neku zivotnu lekciju...

Ali je nasa Dzenita nazalost morala platiti svojim zivotom da bi mi to konacno shvatili...

Nije do kraja prozivjela cak ni svoju mladost...

Bila joj je uskracena ljubav osobe za koju je disala...

Nije joj bilo bas lako...Ali uvijek je bio taj osmijeh...Taj neki umjetni osmijeh...

Koji je uvijek popravljao raspolozenje svima...

Eto neki dan kad smo isli na dzenazu...Kada sam je vidjela u tabutu...

Kada sam shvatila da je to onaj posljednji pozdrav...Nisam mogla vjerovati...

Nadala sam se da je to jedna nocna mora i da cu se uskoro probuditi...

Ali nije...Takav je zivot...

Dok je bila ziva postojao je bar onaj mali tracak nade da ce prezivjeti..

I da ce sve biti kao prije..

Ali sada je sva ta nada umrla zajedno sa njom...

Sada je sve drugacije...Sada mnogi od nas i razmisljaju drugacije...

Kada malo bolje razmislim, na njenom mjestu mogao je biti bilo ko od nas...

Neki dan bas ja i moja Semra idemo u skolu i malo pricamo...

Bas nam se nekako sve skupilo...

Trebamo svaki dan zivjeti kao da nam je posljednji jer ne znamo sta nas sutra ceka...

I sami vidite kako je to sve bilo iznenada sa Dzenitom...

Trebamo cjeniti ovaj zivot...Razmisljati glavom...

Sve je ovo jedna velika tragedija...

Ne mogu ni zamisliti kako je njenoj porodici sada tesko...To samo oni znaju...

Ljudi kazu da je tuga i bol kada djeca isprate svoje roditelje i tuga i bol kada roditelji isprate svoju djecu neuporediva..

Njihov zivot se tad zavrsi...Izgubi im se sva smisao zivota.

Sve ono sto su gradili godinama...Sto su planirali za svoju djecu padne u vodu...

Sretan je svaki roditelj koga njegovo djete isprati...

Ne znam vise sta da vam kazem...Ionako sam ostala bez rijeci kada sam cula tu groznu vijest...

Ostavljam vam ovu pjesmicu...Ima duboko znacenje...Zapitajte se malo...Svi ovi stihovi su duboko receni...

 

Najbolje je biti klaun.

Kad si sretan,sretan si.

Kad si tuzan,sretan si.

I nikad se ne prestajes smijati.

Svi u tebi vide samo osmijeh,srecu.

Ne zele vidjeti dalje od toga.

Ne dopustas im...

A navecer,kada se pogase svjetla,

Ionako ce samo mrak znati da suza skida bijelu boju...

Jer drugi dan opet treba doci...Nacrtati smjesak...

 

Cuvajte se ljudi...Volite se...Ne svadjajte se...

Nikad ne znate sta vas sutra ceka...

 Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
P.S.Bajram Serif Mubarek Olsun svim pripadnicima islamske vjeroispovijesti!

* * *