<body>




Draga nasa Dzeny,



Vrijeme koje je proslo nije ublazilo nasu

tugu i prazninu u srcima.

Bila si brizna prijateljica

i herojski se borila sa svojom bolescu.

Bila si osoba velikog srca jer si znala voljeti,

davati i oprastati.

Bila si i ostat ces uzor svima nama.

Malo je vjecnosti ostalo da ti pokazemo

koliko smo ti zahvalni,koliko nam nedostajes,

koliko si nam znacila

i koliko je samo ljubavi prema tebi ostalo koju ti nismo stigli iskazati.

Rijec HVALA je malo naspram onog sto mi

dugujemo tebi i tvojim djelima.

Nasa istina je bolna i teska jer tvoj zivot nestade u trenu.

Postoji nesto sto nikad umrijet nece,

a to je ljubav, ponos i sjecanje na te!
Free Music

Free Music

Free Music

We'll miss U 4eva'


Blog uredjuju:

Iskra,Alija,Ibra,

Semra,
Tarik,Amina,

Alina,Selma,Sumeja,Dzenita,

Emina,Kerim

and others!










Neutjesnih prijatelja ima :

159382

Dear friend!

22.12.2007.

...andjele moj... volim te ...

Evo dok sam na svom blogu pisala sto mi je 2007.godinu cinilo lijepom ili losom...Dzenita mi je dosla u misli...Ustvari...ona je meni uvijek u mislima...al sad sam osjetila da MORAM napisati ovaj post... ona me potakla na to...
Imala je super zivot...bila sretna...bez obzira na sve probleme koje je imala...Bila je malo jaceg karatkera...rambo nas x(... Trenirala je karate i bila jako uspjesna...Za nju se bas moze rec da je zivjela zivot punim plucima...Voljela je jednog momka al on nije voljeo nju...On je cesto bio uzrok mnogih Dzenitinih svadja s drugim curama...Uvijek je bila nasmijana...
I pocelo je ljeto...Svi smo izlazili u jedan novootovreni park...Smijali se...pricali...Dzenita se u to vrijeme vracala iz skole...nasmijana...uvijek je zracila nekom pozitivnom energijom i prenosila je na druge...kad si s njom nemozes biti tuzan...uvijek je znala u pravo vrijeme reci pravu stvar...
I zavrsila je skola...otvorio se taj prokleti bazen...svi smo isli gore...bili sretni nesluteci kakvo ce se zlo desiti...I ona je bila na bazenu...samnom i s Jacom...Larom...idr. I zaspala je na suncu...al to je tek pocetak...premjestili smo mi nju u hlad... i taj dan je sve bilo ok...
Ali...
Sredinom sedmog mjeseca ja sam otisla na more...a oni su nastavili odlazit na taj prokleti bazen...
Ona takodjer...I opet je zaspala na suncu...dobila temperaturu...razbolila se...Odveli su je u bolnici...a jebeni doktori su rekli da je napusena...i da ce je proc...poslali je kuci... Temperatura joj je bila sve veca... i veca... toliko jaka da joj je zivac u mozgu „pregorio“!!
I pala je u komu...Od tog dana svi su se molili Bogu da Dzeny ozdravi... Ali nista... I nakon 3 mjeseca provedena u komi...Nasa Dzeny je umrla u 14. godini...Zasto??
Kad se samo sjetim dzenaze...svi su plakali... x( nema rijeci kojim vam to mogu opisati...
Citav Travnik je bio na dzenazi... citava srednja skola...osnovna...karate klub...zenski nogometni klub...Danska skola nogometa...SVI...oci su mi pune suza...Fali mi Dzeny...Fali mi mnogo...Ali Bog uzima najbolje sebi...
Andjele moj pamti cu te ZAUVIJEK!!!Hvala ti za sve!!! 
                     
Iskra

* * *