<body>




Draga nasa Dzeny,



Vrijeme koje je proslo nije ublazilo nasu

tugu i prazninu u srcima.

Bila si brizna prijateljica

i herojski se borila sa svojom bolescu.

Bila si osoba velikog srca jer si znala voljeti,

davati i oprastati.

Bila si i ostat ces uzor svima nama.

Malo je vjecnosti ostalo da ti pokazemo

koliko smo ti zahvalni,koliko nam nedostajes,

koliko si nam znacila

i koliko je samo ljubavi prema tebi ostalo koju ti nismo stigli iskazati.

Rijec HVALA je malo naspram onog sto mi

dugujemo tebi i tvojim djelima.

Nasa istina je bolna i teska jer tvoj zivot nestade u trenu.

Postoji nesto sto nikad umrijet nece,

a to je ljubav, ponos i sjecanje na te!
Free Music

Free Music

Free Music

We'll miss U 4eva'


Blog uredjuju:

Iskra,Alija,Ibra,

Semra,
Tarik,Amina,

Alina,Selma,Sumeja,Dzenita,

Emina,Kerim

and others!










Neutjesnih prijatelja ima :

159382

Dear friend!

09.09.2008.

Tvoja SeLma :(

jooj covjece ja se nikada nisam usudila bilo sta napisat na ovom blogu.Jednostavno nisam imala hrabrosti za to:(ew hvala Bogu uspjela sam al nakon godinu dana:(Na dan njene dzenaze osjecala sam se najgore u zivotu,jer sam je prije njene smrti na godinu dana sanjala kako je umrla..uzas zivi majke mi.Dosla sam u razred i nije je bilo,fkt. mi je bilo grozno.Nakon dolaska iz skole odmah  sam je nazvala i dogovorile smo se da izadjemo.Kada sam joj ispricala za svoj "najgori san u zivotu"smijala mi se u facu i govorila" hvala ti puno sto si mi produzila zivot".Boze moj kako je zivot nepredvidiv,tko bi rekao da ce se to zaista dogoditi:(I sada se sjecam njenog prelijepog osmjeha.Izlazile smo cesto na velike odmore u 7 razredu koje nikad necu zaboraviti.Cesto smo sjedile zajedno na vjeronauci i ludo se provodile,to je bio jedan period koji je obiljezio  nashe zivote,i toga cu se uvijek rado sjetiti.Kada god otvorim ovaj blog i vidim ovu sliku sjetim se dana kada sam je uslikala to se upravo desilo na nekom od ludih casova vjeronauke.Dan njene smrti,(dzenazu) svi cemo pamtiti i sjecati se nasheg starog dobrog VIII-3 bili smo toliko slozni i povezani kao nikad.Svi smo se lijepo poredali i s ponosom kroz gustu maglu koja se nadvila iznad Travnika nosili pupoljke bijelih ruza za nasu Dzeny.Taj osjecaj kada smo vidjeli njen tabut nije moguce opisati,suze su frcale sa svih strana:(Ali niko uporno shvatit da je to nasha Dzeny,mislim da nam to nikad nece biti jasno.Kada su je spustili u tabutu mislim da je svako od nas osjetio stasan bol, meni nikako iz glave nije izlazio onaj njen smjeh:(no ovaj put se to zaista dogodilo.Vidjela sam njenu smrtovnicu i osjetila neki jako cudan osjecaj koji ni dan danas nemogu definisat.Jedina utjeha mi je to,da joj je dragi Allah podario vjecni dzenet i rahmet.Jucer joj je bio 15.rodjendan :(a uskoro (9.10) i godisnjica njene smrti.Vrijeme neizmjerno brzo leti i treba ga pokusati iskoristiti u radosti,sreci i ljubavi.Nikad ne znamo sto nas sutra ceka!!!Eto to je bilo od mene.Drago mi je da sam napokon uspjela iznjet svoja osjecanja i pokusala se naviknuti na to da je prosto NEMA!!!:(:(: (dzeny I love u (L)

* * *